Josip Jelačić rođen je 1801. godine u Petrovaradinu, u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji, kao pripadnik ugledne hrvatske plemićke obitelji Jelačić Bužimski. Obitelj je bila poznata po svojoj odanosti domovini i vojnoj tradiciji, a mladi Josip od rane je mladosti usmjeren prema vojnoj službi.
Vojnu karijeru započinje kao kadet u austrijskoj vojsci, a tijekom godina napreduje do čina generala. Njegova sposobnost, disciplina i poštovanje prema vojsci ističu ga među suvremenicima, čime stječe povjerenje vojnih i političkih krugova u Monarhiji.
Godine 1848., u doba velikih europskih revolucija i nacionalnog buđenja, imenovan je banom Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Habsburška Monarhija tada je prolazila kroz razdoblje velikih promjena, a hrvatski narod tražio je veća politička i nacionalna prava.
Jelačić je kao ban odlučno nastupio u korist hrvatske autonomije, a njegovim zalaganjem Hrvatski sabor raskida odnose s ugarskim vlastima i obnavlja svoju političku suverenost. Jedno od njegovih najvažnijih djela bilo je ukidanje kmetstva, što je donijelo olakšanje tisućama seljaka i označilo početak modernizacije društva.
Tijekom burnih političkih promjena 1848. godine, Hrvatski sabor okuplja se u Zagrebu kako bi odgovorio na prijetnje mađarizacije i očuvao prava Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Dana 23. ožujka 1848. saborski zastupnici jednoglasno biraju Josipa Jelačića za hrvatskog bana i vođu narodne obrane.
Svečano proglašenje bana održano je uz prisustvo najviših crkvenih, vojnih i građanskih uglednika, u ozračju domoljubnog zanosa i zajedništva. Jelačić je položio prisegu na vjernost kralju, ali i na zaštitu hrvatskog naroda, njegovih prava i sloboda.
Ovaj čin označio je početak nove političke epohe. Jelačić je preuzeo odgovornost za vođenje naroda u vrijeme velikih promjena, osnažujući hrvatske institucije i učvršćujući autonomiju Sabora pred pokušajima centralizacije iz Pešte.
Proglašenje Josipa Jelačića za bana 23. ožujka 1848. ostalo je simbol hrabrosti, zajedništva i borbe za nacionalnu suverenost. Ovaj povijesni događaj utkan je u identitet Hrvatske kao temelj slobode i narodnog zajedništva.
Ova povijesna slika proglašenja bana Josipa Jelačića u Hrvatskom saboru jedno je od najpoznatijih djela Otona Ivekovića, najvažnijeg hrvatskog slikara povijesnih tema s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće.
Banski proglas iz 1848. godine predstavlja javno obraćanje bana Josipa Jelačića narodu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, donoseći ključne poruke u vrijeme velikih društvenih promjena. Ovim dokumentom ban poziva na vjernost, slogu i zajedništvo, ističući važnost čuvanja narodnih prava i sloboda.
U proglasu Jelačić jamči ukidanje kmetstva, slobodu i ravnopravnost te obećava zaštitu hrvatskog naroda od nepravdi i samovolje vlasti. Ističe da će se kao ban zalagati za provedbu novih zakona i zaštitu interesa svih stanovnika, uz oslonac na zakonitost i poštivanje kraljevske vlasti.
Proglas ima veliki simbolički značaj jer odražava težnje hrvatskog naroda za političkom i društvenom emancipacijom u sklopu Habsburške Monarhije, ali i potrebu za mirom, redom i odgovornim vođenjem zemlje u prijelomnim povijesnim trenucima.
Kao takav, banski proglas smatra se jednim od najvažnijih povijesnih dokumenata iz doba Josipa Jelačića te simbolom borbe za hrvatsku slobodu, modernizaciju i nacionalno jedinstvo sredinom 19. stoljeća.
Nakon izbijanja mađarske revolucije 1848. godine, ban Josip Jelačić preuzima zapovjedništvo nad hrvatskom vojskom s ciljem obrane hrvatskih prava i prostora. Odlučno odbija zapovijedi iz Pešte i organizira vojni otpor protiv pokušaja mađarizacije i ukidanja autonomije Hrvatske.
U rujnu iste godine, Jelačićeva vojska prelazi Dravu te u snažnoj akciji osvaja Međimurje, čime pokazuje vojnu snagu i odlučnost hrvatskih postrojbi. Ova vojna operacija simbolično je povezala hrvatski narod i dodatno ojačala položaj Jelačića kao vojskovođe.
Nakon osvajanja Međimurja, Jelačić zajedno s hrvatskom i austrijskom vojskom sudjeluje u velikim bitkama protiv mađarskih revolucionarnih snaga. Najznačajnije operacije uključuju napredovanje prema Pešti, bitke kod Velike Kaniže te druge okršaje na području današnje Mađarske.
Zahvaljujući vojnoj vještini i čvrstoj disciplini, Jelačić je svojim zapovijedanjem ostvario niz pobjeda koje su bile presudne za slom mađarske revolucije. Njegove vojne akcije ostavile su dubok trag u povijesti, a njegovo ime postalo je sinonim za obranu hrvatske domovine i građanskih prava.
Ova povijesna karta prikazuje administrativnu podjelu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1848. godine, u razdoblju velikih političkih promjena i narodnog preporoda. Jasno su označena područja pod građanskom upravom (Banska Hrvatska), vojnom granicom (Vojna krajina), Dalmacijom te posebnim upravnim jedinicama poput Rijeke i Međimurja.
Banska Hrvatska, prikazana svijetlozelenom bojom, obuhvaća središnji i sjeverni dio zemlje pod upravom bana i Hrvatskog sabora. Siva boja prikazuje Vojnu krajinu, stratešku pograničnu zonu pod izravnom austrijskom vojnom upravom, dok je Dalmacija označena plavom bojom kao zasebna krunska zemlja Habsburške Monarhije.
Rijeka i Međimurje istaknuti su kao posebne administrativne jedinice, što dodatno naglašava složenost političkog ustroja tadašnje Hrvatske. Karte ovakvog tipa svjedoče o višeslojnosti uprave i izazovima nacionalnog integriteta unutar šireg okvira Monarhije.
Ova podjela odražava ključnu povijesnu fazu u kojoj je Hrvatska tražila veća prava i autonomiju unutar Habsburške Monarhije, a istovremeno pokazuje raznolikost regionalne pripadnosti i upravljanja na području hrvatskih zemalja sredinom 19. stoljeća.
Spomenik banu Josipu Jelačiću jedan je od najpoznatijih simbola Zagreba i hrvatske povijesti. Prvi put je svečano postavljen na tadašnjem Jelačićevom trgu, današnjem Trgu bana Jelačića, 16. prosinca 1866. godine. Autor kipa bio je poznati bečki kipar Anton Dominik Fernkorn, a spomenik prikazuje bana Jelačića na konju, okrenutog prema sjeveru, odnosno prema Ugarskoj, što je simboliziralo odlučnost u obrani hrvatskih prava.
Spomenik je brzo postao mjesto okupljanja i simbol nacionalne svijesti, no političke okolnosti su se mijenjale. Nakon Drugog svjetskog rata, u doba socijalističke Jugoslavije, spomenik je 1947. godine uklonjen s trga jer se tadašnje vlasti nisu željele identificirati s nacionalnim simbolima iz prošlosti.
Nakon demokratskih promjena i osamostaljenja Hrvatske, spomenik je restauriran i svečano vraćen na središnji zagrebački trg 11. listopada 1990. godine.
Danas je spomenik banu Josipu Jelačiću nezaobilazno mjesto svakog posjetitelja Zagreba i snažan podsjetnik na njegovu ulogu u obrani nacionalnih prava. Kroz svoju povijest, kip je bio svjedok velikih političkih promjena, a danas ostaje trajni znak poštovanja prema jednom od najvažnijih hrvatskih povijesnih ličnosti.
Ban Josip Jelačić preminuo je 20. svibnja 1859. godine u Zagrebu, nakon kraće bolesti. Njegova smrt duboko je potresla hrvatsku javnost, a ispraćaj je bio dostojanstven, uz veliko sudjelovanje građana i predstavnika svih društvenih slojeva. Jelačić je pokopan u obiteljskoj grobnici na groblju u Novim Dvorima kraj Zaprešića koji su tijekom života bili u vlasništvu obitelji Jelačić.
Monumentalna grobnica bana Josipa Jelačića djelo je arhitekta Hermanna Bolléa, jednog od najpoznatijih graditelja historicizma u Hrvatskoj. Grobnica je izgrađena u neogotičkom stilu krajem 19. stoljeća, a njezina monumentalnost i simbolika odražavaju poštovanje prema Jelačiću kao nacionalnom junaku i vojskovođi.
Grobnica sadrži sarkofag u kojem počivaju posmrtni ostaci bana i članova njegove obitelji. Pročelje je ukrašeno bogatim kamenim detaljima i simbolima, a osobito se ističe veliki kameni križ koji dominira nad cijelim spomenikom. U reljefu iznad ulaza nalazi se i lik bana Jelačića, dok su bočno postavljene neogotičke kule.
Ova grobnica danas predstavlja jedno od najvažnijih mjesta hrvatske povijesne baštine. Uz svoju arhitektonsku vrijednost, ona je i mjesto sjećanja na bana Josipa Jelačića te mjesto okupljanja i odavanja počasti jednoj od najznačajnijih ličnosti novije hrvatske povijesti.
